Pucanj u Trampa je „pogodio“ Bajdena

Pucanj u Trampa je „pogodio“ Bajdena

Sa zavojem na uhu Donald Tramp je na konvenciji republikanaca u Milvokiju dočekan kao heroj, kao „čovek kojeg Bog čuva“. Njegovo prvo pojavljivanje nakon atentata pokazalo je da je biračko telo osokoljeno i , u ovom momentu, izgleda da ga već ima u džepu ključeve Bele kuće.

Ipak, Trampov predizborni tim čini se ništa ne prepušta slučaju. Nakon neuspelog atentata podigli su predsedničku kampanju na viši nivo. U Milvokiju je pored njega stajao njegov kandidat za potpredsednika, senator iz Ohaja Džejms Dejvid Vens. Ovaj senator je bio jedan od najoštrijih kritičara Donalda Trampa, a sada ga je ranjeni predsednički kandidat proglasio svojom „desnom rukom“. Lukav potez u predizbornoj kampanji. Ubica je pucao u Trampa, a „pogodio“ Bajdena. Dosetka koja kruži društvenim mrežama u čitavom svetu, možda najbolje odslikava trenutne pozicije dva rivala u predsedničkoj kampanji u najmoćnijoj zemlji sveta. Doduše, bilo je i sarkazama da se u najjačoj državi na kugli zemaljskoj za mesto predsednika bore „dva najgora Amerikanca“. Tramp je u javnosti postao heroj, a Bajden je junak pošalica. Njegovo interesovanje za zdravlje ranjenog protivkandidata društvene mreže su sarkastično oslikale kao njegovo pitanje: „Kako je Kenedi?“

Jesam star, ali sam samo tri godine stariji od Trampa“, izjavio je Bajden, neposredno pošto su objavljeni rezultati anketa po kojima Tramp već vodi sa dva procenta.

Tramp je izbegao smrt i učvršćuje se na vodećoj poziciji u trci, dok se njegov rival raspituje za njegovo zdravlje, izvinjava na teškim rečima zbog kojih ga optužuju da je inspirisao atentatora… Za to vreme u celom svetu se objavljuje fotografija Trampa sa stegnutom pesnicom i okrvavljenim licem simbolišući oreol žrtve i snagu pobednika. Ta fotografija non-stop iskače na svakom mobilnom telefonu u SAD i svetu.

Verovalo se da će kampanja republikanaca biti bazirana na kritici Bajdenove senilnosti, ali se sada, posle atentata, pojavila šansa za još veću prednost.

U sekundi se sve promenilo u kampanji za izbor predsednika SAD. Tramp maršira prema Beloj kući i njegovi sledbenici ga nazivaju modernim Abrahamom Linkolnom, dok se Bajden izgubio na ogromnoj teritoriji senilnosti, između demencije i amnezije. Čak i među demokratama ima mnogo onih koji sumnjaju da je Bajden ličnost koja može da obavlja najvažniji posao na planeti u naredne četiri godine.

Posebno ubrzanje republikanski kandidat je postigao u nekoliko sekundi posle ranjavanja – nije se krio iza telohranitelja, pokazao je zavidnu hrabrost, borbenost i nepokolebljivost… njegov refleks za medije je pobedio i postao je simpatičan i onima koji ga ne vole.

Demokrate su godine utrošile da pokažu kako je Tramp – glupan. Republikanski tabor je i to u dobroj meri uspeo da anulira. Tramp se na bini u Milvokuju pojavio pored kandidata za potpredsednika, senatora iz Ohaja Džejmsa Dejvida Vensa. Vens koji je bio jedan od najoštrijih kritičara Trampa sada može da bude ključni oslonac za budućnost kampanje. Vens je nova, pametna glava u Trampovom timu. Vens je politička superzvezda, kapitalista koji rizikuje, političar oštrog jezika, autor izuzetno popularne knjige „Hillbilli Elegy“ :Memoari porodice i kulture u krizi. Ovaj bestseler koji je postao manifest američke desnice koji govori o propadanju takozvanog „pojasa rđe“, mit o stvarnosti duboko depresivne Amerike, o osnovi antielitnog revanšizma. Vens je žestoko kritikovao Trampa, pisao je da je u dilemi da li je „Tramp cinični seronja sličan Niksonu, ili američki Hitler“. Na Fejsbuku je tvrdio da je Tramp demagog. Sada Vens tvrdi da Tramp mora da „eliminiše birokratiju i zameni je lojalistima, a ako mu bilo koji sudija pravi probleme, on mora da ga ignoriše“. Odlučno je protiv zaoštravanja propisa o abortusu. Dakle, Vens je glas razuma koji preotima neopredeljene iz konzervativnog dela biračkog tela. Takav kandidat za potpredsednika je jutros promovisao Trampa u ličnost koja će okončati sukob u Ukrajini. To znači: „Tramp će spasiti milione života, sprečiti razaranja, uštedeti novac poreskih obveznika u SAD i sprečiti Treći svetski rat“. Prosečni kolebljivi američki glasač treba da zaključi da će onaj „koga ni metak neće i koga i Bog čuva“ sprečiti apokalipsu. Vens je budućnost „trampizma“, novo postolje na kojem se gradi kult Donalda Trampa.

Ipak, atentat na Trampa je, možda, spasio i demokrate. Kolebljiva demokratska stranka će sada, možda, moći da se oslobodi Bajdena i u finišu uvede novo lice – normalno, skoncentrisano, doraslo zadatku. To je posao koji jedino može da zaustavi pad rejtinga i da uspori Trampov pohod ka tronu. Tramp poziva na jedinstvo američke nacije, što govori da smatra da je Bajden već poražen. On poziva i na jedinstvo celog sveta, što sugeriše da je siguran u pobedu. Zaista, Trampov tim besprekorno vodi dosadašnju kampanju. Primorali su Bajdena da se dva dana nakon atentata pravda kako nije inspirisao pucanje u Trampa. Očigledno je da Trampov tim zastrašuje ogroman broj zaposlenih u administraciji, terajući ih da se već sad opredele za „pobednika“. S druge strane doveli su u poziciju mnoge demokrate da se pomire sa porazom Bajdena, ali da misle na sebe i sopstvenu budućnost. Staro izborno pravilo – pozivaj na jedinstvo najviše onda kada želiš potpunu podelu društva, Trampov tim obilato koristi.

Analitičari se slažu da demokrate ostaju u igri samo ako promene kandidata. Jer, neko ko meša Zelenskog i Putina zaista nema šta da traži u Beloj kući. Druga mogućnost je da promene narativ, ubrzaju kampanju, predstave se kao „normalna Amerika“… To nije lako, a ni vremena nema na pretek. Taj prostor im je za sada zauzeo Tramp, pomirljivom retorikom posle atentata. Na taj način je najbolje iskoristio sopstveno ranjavanje u subotu. On se sada predstavlja kao prvi mirotvorac sveta, ali ukoliko se konsoliduje biračko telo demokrata ( a to će se verovatno dogoditi) Tramp će se vratiti starom narativu – hteli su da me uhapse, pa da me ubiju, ali pravda je na mojoj strani… Iz toga logično sledi – ko nije samnom taj nema šta da traži u američkoj politici. Do novembra će se voditi „bitka na život i smrt“, a posle brojanja glasova, tvrde mnogi, predstoji pravi nemirni period u SAD.